Kada danas govorimo o geopolitici, često i dalje razmišljamo kroz stare obrasce Hladnog rata. No suvremeni svijet više nije podijeljen samo prema ideologiji. Novi bipolarni svijet nastaje oko tehnologije, umjetne inteligencije, podataka, energetike i nadzora nad globalnim tokovima znanja.
Upravo zato nedavni posjet američkog predsjednika Donalda Trumpa Kini bio je mnogo više od diplomatskog događaja. Posebnu pozornost nije privukao sam susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, nego prije svega sastav američke delegacije. Uz (predsjednika) Trumpa su bili predstavnici najvećih američkih tehnoloških i financijskih poduzeća. To nije bila klasična politička delegacija, nego pokazatelj nove globalne stvarnosti u kojoj države i korporacije zajedno oblikuju geopolitičku moć.
Tu se jasno vidi i sve veći značaj ekonomske diplomacije. Ako je nekoć bila usmjerena prvenstveno na trgovinu i potporu izvozu, danas poprima mnogo šire značenje. Države putem ekonomske diplomacije sve više podupiru strateške tehnologije, umjetnu inteligenciju, pristup ključnim sirovinama, energetsku sigurnost i tehnološke investicije.
Umjetna inteligencija, poluvodiči, kvantne tehnologije, satelitski sustavi i digitalne platforme postaju nova strateška infrastruktura. Države koje budu nadzirale te tehnologije imat će ne samo gospodarsku, već i političku i sigurnosnu moć.
U tom kontekstu odnos između Sjedinjenih Američkih Država i Kine postaje središnje pitanje suvremenog svijeta. Više nije riječ samo o trgovinskom rivalstvu, već o natjecanju između dvaju tehnoloških ekosustava i dvaju pogleda na budućnost globalnog razvoja.
Posebno je zanimljivo da tehnološka poduzeća danas postaju ključni akteri međunarodnih odnosa. Ako su nekada globalnu moć simbolizirali ponajprije predsjednici država i vojske, danas je sve više predstavljaju i čelnici tehnoloških poduzeća. Ekonomska diplomacija stoga više nije samo domena diplomata, već i velikih korporacija.
Europa se u ovome novom svijetu često nalazi u zahtjevnom položaju. S jedne strane ostaje snažno povezana s američkim sigurnosnim i tehnološkim prostorom, a s druge je gospodarski usko povezana s Kinom. Upravo zato pitanje strateške autonomije postaje jedno od ključnih pitanja europske budućnosti.
Možda najveći paradoks suvremenog doba nije u tome da se svijet ponovno dijeli na blokove. Paradoks je u tome da se to događa upravo u razdoblju najveće tehnološke povezanosti u povijesti čovječanstva.
Svijet je danas povezaniji nego ikada prije, a istodobno postaje sve podijeljeniji.
Upravo se u tom proturječju krije bit novog bipolarnog svijeta.
.png)